strádati
strádati () dv. 〈prez. strȃdām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
stradati | |
prezent | |
jednina | |
1. | stradam |
2. | stradaš |
3. | strada |
množina | |
1. | stradamo |
2. | stradate |
3. | stradaju |
futur | |
jednina | |
1. | stradat ću |
2. | stradat ćeš |
3. | stradat će |
množina | |
1. | stradat ćemo |
2. | stradat ćete |
3. | stradat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | stradah |
2. | stradaše |
3. | stradaše |
množina | |
1. | stradasmo |
2. | stradaste |
3. | stradahu |
aorist | |
jednina | |
1. | stradah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | stradao sam |
2. | stradao si |
3. | stradao je |
množina | |
1. | stradali smo |
2. | stradali ste |
3. | stradali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam stradao |
2. | bio si stradao |
3. | bio je stradao |
množina | |
1. | bili smo stradali |
2. | bili ste stradali |
3. | bili su stradali |
imperativ | |
jednina | |
2. | stradaj |
množina | |
1. | stradajmo |
2. | stradajte |
glagolski prilog sadašnji | |
stradajući | |
glagolski prilog prošli | |
stradavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
stradao, stradala, stradalo | |
stradali, stradale, stradala |
1. | nesvrš. podnijeti/podnositi nevolje; patiti, trpjeti |
2. | svrš. a. poginuti/pogibati b. u potpunosti propasti [moralno stradati; materijalno stradati] |