bláženīk
bláženīk m 〈V -īče, N mn -īci〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | blaženik |
| G | blaženika |
| D | blaženiku |
| A | blaženika |
| V | blaženiče |
| L | blaženiku |
| I | blaženikom |
| množina | |
| N | blaženici |
| G | blaženika |
| D | blaženicima |
| A | blaženike |
| V | blaženici |
| L | blaženicima |
| I | blaženicima |
Definicija
kat. onaj koji se za života istaknuo kršćanskim krepostima u herojskom stupnju i umro »na glasu svetosti« te službeno proglašen blaženim po propisima i odlukom Katoličke crkve (ali bez dopuštenja općeg štovanja, kulta među vjernicima); blaženi
Etimologija
✧ vidi blážen
