Hrvatski jezični portal

šȕma

šȕma ž 〈G mn šẉmā〉

Izvedeni oblici
jednina
N šuma
G šume
D šumi
A šumu
V šumo
L šumi
I šumom
množina
N šume
G šuma
D šumama
A šume
V šume
L šumama
I šumama
Definicija
1. bot. velika površina tla zasađena deblima, zajednica biljaka kojoj stabla daju osnovno obilježje [bjelogorična šuma; crnogorična šuma; nedirnuta šuma; kraj pod šumom; sjeći šumu]
2. u službi priloga u vezama riječi u značenju velike količine pojedinačnih pojmova koji se ne mogu razmrsiti ili razlučiti [šuma pojmova; šuma ideja; šuma prijedloga]
Frazeologija
šuma ima uši, polje ima oči 1. u šumi kad se radi i kad se obaraju stabla sve se čuje, a na polju se vidi što se radi 2. pren. budi oprezan, jer te uvijek netko ili vidi ili čuje, pazi što radiš i što govoriš; zidovi imaju uši
Onomastika
pr. (etnici, v. i šum): Šumánovac (250, Županja, I Slavonija), Šumánović (Zagreb, I Slavonija, Imotski, Split), Šȕmār (Moslavina, Vrbovec, Križevci)
top. (naselje): Šumánovci (Požega, 165 stan.)
Etimologija
✧ ? ≃ v. šum