štȕka1
štȕka1 ž 〈D L -i, G mn štẉkā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | štuka |
| G | štuke |
| D | štuki |
| A | štuku |
| V | štuko |
| L | štuki |
| I | štukom |
| množina | |
| N | štuke |
| G | štuka |
| D | štukama |
| A | štuke |
| V | štuke |
| L | štukama |
| I | štukama |
Definicija
zool.
| 1. | slatkovodna riba grabljivica (Esox lucius) |
| 2. | (mn) porodica riba (Esocidae) iz reda mekoperki (Isospondyli) |
Frazeologija
⃟ štuka u ribnjaku pren. osoba koja dobro dolazi jer će unijeti zdrav nemir među one bez inicijative, usp. šaranski
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Ščȕka (Ðurđevac, Rijeka, Sesvete), Ščukánec (Zagreb, Prigorje), Šćȕka (Ðurđevac, Delnice, Virovitica, Slavonski Brod), Šćukánac (Samobor, Nova Gradiška), Šćukánec (230, Zagreb, Zabok, Novska, Valpovo), Štȕka (Našice, Zagreb, Samobor, Kaštela), Štȕkār (Ðurđevac, Prigorje, Virovitica), Štúkić (Karlovac, Ozalj)
Etimologija
✧ prasl. *ščuka (rus. ščuka, češ. štika)
