bjegúnac
bjegúnac m 〈G -nca, V bjȅgūnče, N mn -nci, G bjègūnācā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | bjegunac |
| G | bjegunca |
| D | bjeguncu |
| A | bjegunca |
| V | bjegunče |
| L | bjeguncu |
| I | bjeguncem |
| množina | |
| N | bjegunci |
| G | bjegunaca |
| D | bjeguncima |
| A | bjegunce |
| V | bjegunci |
| L | bjeguncima |
| I | bjeguncima |
Definicija
onaj koji je pobjegao odnekuda gdje je morao biti odlukom vlasti, gdje je bio vezan strogim odredbama o načinu života, onaj koji je izbjegao čemu [vojni bjegunac; ratni bjegunac dezerter]
Etimologija
✧ vidi bijȇg
