Hrvatski jezični portal

slútiti

slútiti (što) nesvrš.prez. slútīm, pril. sad. -tēći, gl. im. -ćēnje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
slutiti
 
prezent
jednina
1. slutim
2. slutiš
3. sluti
množina
1. slutimo
2. slutite
3. slute
 
futur
jednina
1. slutit ću
2. slutit ćeš
3. slutit će
množina
1. slutit ćemo
2. slutit ćete
3. slutit će
 
imperfekt
jednina
1. slućah
2. slućaše
3. slućaše
množina
1. slućasmo
2. slućaste
3. slućahu
 
perfekt
jednina
1. slutio sam
2. slutio si
3. slutio je
množina
1. slutili smo
2. slutili ste
3. slutili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam slutio
2. bio si slutio
3. bio je slutio
množina
1. bili smo slutili
2. bili ste slutili
3. bili su slutili
 
imperativ
jednina
2. sluti
množina
1. slutimo
2. slutite
 
glagolski prilog sadašnji
sluteći
 
glagolski pridjev aktivni
slutio, slutila, slutilo
slutili, slutile, slutila
Definicija
predosjećati što, imati slutnju; naslućivati [slutiti nevolje]
Frazeologija
sluti kao magare na kišu podr. naslućuje otprilike, predviđa bez volje da sve činjenice uzme u obzir, ne mari za logičke razloge
Etimologija
✧ ≃ prasl. i stsl. sluti: slušati, v. sluh