smẕdjeti
smẕdjeti nesvrš. 〈prez. -īm, prid. rad. -dēći, gl. im. -đēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| smrdjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | smrdim |
| 2. | smrdiš |
| 3. | smrdi |
| množina | |
| 1. | smrdimo |
| 2. | smrdite |
| 3. | smrde |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | smrdjet ću |
| 2. | smrdjet ćeš |
| 3. | smrdjet će |
| množina | |
| 1. | smrdjet ćemo |
| 2. | smrdjet ćete |
| 3. | smrdjet će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | smrđah |
| 2. | smrđaše |
| 3. | smrđaše |
| množina | |
| 1. | smrđasmo |
| 2. | smrđaste |
| 3. | smrđahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | smrdio sam |
| 2. | smrdio si |
| 3. | smrdio je |
| množina | |
| 1. | smrdjeli smo |
| 2. | smrdjeli ste |
| 3. | smrdjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam smrdio |
| 2. | bio si smrdio |
| 3. | bio je smrdio |
| množina | |
| 1. | bili smo smrdjeli |
| 2. | bili ste smrdjeli |
| 3. | bili su smrdjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | smrdi |
| množina | |
| 1. | smrdimo |
| 2. | smrdite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| smrdeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| smrdio, smrdjela, smrdjelo | |
| smrdjeli, smrdjele, smrdjela | |
Definicija
| 1. | () širiti smrad |
| 2. | (po čemu, čime) zaudarati [smrdjeti po buđi; smrdjeti po izmetu; smrdjeti po truleži] |
Frazeologija
⃟ smrdi mu + nominativ nikako ne voli (ono što se spominje u nominativu), ne odgovara mu, ne prija mu, ne godi mu, ne konvenira mu; ne paše mu [izmislit će bilo što da ide u grad, samo nek nije kod kuće, smrdi mu kuća; smrdi mi taj posao; to društvo smrdi]
Etimologija
✧ vidi smrȃd
