hŕkati
hŕkati () nesvrš. 〈prez. hȓčēm, pril. sad. hŕčūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| hrkati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | hrčem |
| 2. | hrčeš |
| 3. | hrče |
| množina | |
| 1. | hrčemo |
| 2. | hrčete |
| 3. | hrču |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | hrkat ću |
| 2. | hrkat ćeš |
| 3. | hrkat će |
| množina | |
| 1. | hrkat ćemo |
| 2. | hrkat ćete |
| 3. | hrkat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | hrkah |
| 2. | hrkaše |
| 3. | hrkaše |
| množina | |
| 1. | hrkasmo |
| 2. | hrkaste |
| 3. | hrkahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | hrkao sam |
| 2. | hrkao si |
| 3. | hrkao je |
| množina | |
| 1. | hrkali smo |
| 2. | hrkali ste |
| 3. | hrkali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam hrkao |
| 2. | bio si hrkao |
| 3. | bio je hrkao |
| množina | |
| 1. | bili smo hrkali |
| 2. | bili ste hrkali |
| 3. | bili su hrkali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | hrči |
| množina | |
| 1. | hrčimo |
| 2. | hrčite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| hrčući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| hrkao, hrkala, hrkalo | |
| hrkali, hrkale, hrkala | |
Definicija
disati u snu uz hrapav šum iz grla i nosa
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Ȃrkman (Gvozd), Hŕka (Dugo Selo), Hrkálović (230, Otočac), Hẕkec (Zlatar Bistrica), Hŕkić (Sisak), Hẕkovac (Velika Gorica), Hȓković (Novi Marof)
Etimologija
✧ ekspr., onom., prasl. *xъrkati (rus. xórkat̕, polj. charkać) ≃ v. hrakati
