hȉtiti
hȉtiti (što) svrš. 〈prez. -īm, prid. trp. hȉćen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| hititi | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | hitim |
| 2. | hitiš |
| 3. | hiti |
| množina | |
| 1. | hitimo |
| 2. | hitite |
| 3. | hite |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | hitit ću |
| 2. | hitit ćeš |
| 3. | hitit će |
| množina | |
| 1. | hitit ćemo |
| 2. | hitit ćete |
| 3. | hitit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | hićah |
| 2. | hićaše |
| 3. | hićaše |
| množina | |
| 1. | hićasmo |
| 2. | hićaste |
| 3. | hićahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | hitio sam |
| 2. | hitio si |
| 3. | hitio je |
| množina | |
| 1. | hitili smo |
| 2. | hitili ste |
| 3. | hitili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam hitio |
| 2. | bio si hitio |
| 3. | bio je hitio |
| množina | |
| 1. | bili smo hitili |
| 2. | bili ste hitili |
| 3. | bili su hitili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | hiti |
| množina | |
| 1. | hitimo |
| 2. | hitite |
| glagolski prilog prošli | |
| hiteći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| hitio, hitila, hitilo | |
| hitili, hitile, hitila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| hićen, hićena, hićeno | |
| hićeni, hićene, hićena | |
Definicija
reg., v. baciti (1)
Etimologija
✧ vidi hȉtati1
