hȉtnuti
hȉtnuti svrš. 〈prez. -nēm, pril. pr. -ūvši, prid. rad. hȉtnuo〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| hitnuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | hitnem |
| 2. | hitneš |
| 3. | hitne |
| množina | |
| 1. | hitnemo |
| 2. | hitnete |
| 3. | hitnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | hitnut ću |
| 2. | hitnut ćeš |
| 3. | hitnut će |
| množina | |
| 1. | hitnut ćemo |
| 2. | hitnut ćete |
| 3. | hitnut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | hitnuh |
| 2. | hitnu |
| 3. | hitnu |
| množina | |
| 1. | hitnusmo |
| 2. | hitnuste |
| 3. | hitnuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | hitnuo sam |
| 2. | hitnuo si |
| 3. | hitnuo je |
| množina | |
| 1. | hitnuli smo |
| 2. | hitnuli ste |
| 3. | hitnuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam hitnuo |
| 2. | bio si hitnuo |
| 3. | bio je hitnuo |
| množina | |
| 1. | bili smo hitnuli |
| 2. | bili ste hitnuli |
| 3. | bili su hitnuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | hitni |
| množina | |
| 1. | hitnimo |
| 2. | hitnite |
| glagolski prilog prošli | |
| hitnuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| hitnuo, hitnula, hitnulo | |
| hitnuli, hitnule, hitnula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| hitnut, hitnuta, hitnuto | |
| hitnuti, hitnute, hitnuta | |
Definicija
| 1. | (što) baciti, izbaciti, ob. u značenju da se baci što dalje ili do određenog cilja [hitnuti iz ruke] |
| 2. | (se) izbaciti se tijelom (npr. do željene visine) |
Etimologija
✧ vidi hȉtati1
