horìzont
horìzont m 〈G mn -nātā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | horizont |
| G | horizonta |
| D | horizontu |
| A | horizont |
| V | horizonte |
| L | horizontu |
| I | horizontom |
| množina | |
| N | horizonti |
| G | horizonata / horizonta |
| D | horizontima |
| A | horizonte |
| V | horizonti |
| L | horizontima |
| I | horizontima |
Definicija
| 1. | geogr. kružna prividna crta koja kao granica dijeli nebo i površinu Zemlje; obzor |
| 2. | mreža transportnih i ventilacijskih hodnika, otkopna radilišta na određenoj razini u podzemnom rudniku |
| 3. | pren. razina ili granica znanja, iskustva ili interesa [njegovi horizonti su vrlo široki/uski] |
Sintagma
∆ horizont očekivanja granica do koje može razgovarati i zaključivati onaj koji sve podređuje unaprijed stvorenim predodžbama; granica i način mišljenja onoga kojemu je usađen dogmatski način mišljenja
Etimologija
✧ lat. horizon ← grč. horízōn (kýklos): (krug) koji dijeli, ograničenje ≃ horízein: ograničavati
