implicírati
implicírati (što) dv. 〈prez. implìcīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, prid. trp. implìcīrān, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| implicirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | impliciram |
| 2. | impliciraš |
| 3. | implicira |
| množina | |
| 1. | impliciramo |
| 2. | implicirate |
| 3. | impliciraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | implicirat ću |
| 2. | implicirat ćeš |
| 3. | implicirat će |
| množina | |
| 1. | implicirat ćemo |
| 2. | implicirat ćete |
| 3. | implicirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | implicirah |
| 2. | impliciraše |
| 3. | impliciraše |
| množina | |
| 1. | implicirasmo |
| 2. | impliciraste |
| 3. | implicirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | implicirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | implicirao sam |
| 2. | implicirao si |
| 3. | implicirao je |
| množina | |
| 1. | implicirali smo |
| 2. | implicirali ste |
| 3. | implicirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam implicirao |
| 2. | bio si implicirao |
| 3. | bio je implicirao |
| množina | |
| 1. | bili smo implicirali |
| 2. | bili ste implicirali |
| 3. | bili su implicirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | impliciraj |
| množina | |
| 1. | implicirajmo |
| 2. | implicirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| implicirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| impliciravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| implicirao, implicirala, impliciralo | |
| implicirali, implicirale, implicirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| impliciran, implicirana, implicirano | |
| implicirani, implicirane, implicirana | |
Definicija
sadržavati u sebi što kao logičku premisu ili posljedicu [pitanje implicira odgovor; ljubav implicira pažnju]; podrazumijevati
Etimologija
✧ lat. implicare: ispreplesti ≃ implicitus: uključen
