ìmati
ìmati nesvrš. 〈prez. ìmām, pril. sad. ìmajūći, gl. im. ìmānje〉, opr. nemati
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
imati | |
prezent | |
jednina | |
1. | imam |
2. | imaš |
3. | ima |
množina | |
1. | imamo |
2. | imate |
3. | imaju |
futur | |
jednina | |
1. | imat ću |
2. | imat ćeš |
3. | imat će |
množina | |
1. | imat ćemo |
2. | imat ćete |
3. | imat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | imah |
2. | imaše |
3. | imaše |
množina | |
1. | imasmo |
2. | imaste |
3. | imahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | imao sam |
2. | imao si |
3. | imao je |
množina | |
1. | imali smo |
2. | imali ste |
3. | imali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam imao |
2. | bio si imao |
3. | bio je imao |
množina | |
1. | bili smo imali |
2. | bili ste imali |
3. | bili su imali |
imperativ | |
jednina | |
2. | imaj |
množina | |
1. | imajmo |
2. | imajte |
glagolski prilog sadašnji | |
imajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
imao, imala, imalo | |
imali, imale, imala |
1. | a. (koga, što) biti vlasnik [imati kuću; imati novaca; imati psa]; posjedovati b. () razg. biti imućan, dovoljno posjedovati |
2. | (koga, što) a. posjedovati neku osobinu [imati plave oči; imati široka ramena] b. odlikovati se čime [imati pamet biti pametan; imati ugled biti ugledan] c. raspolagati čime, uživati što, biti okružen [imati dobre uvjete; imati povoljan vjetar; imati sreće] d. biti opskrbljen, proviđen čime, opisan čime, nositi na sebi [imati šešir na glavi; kutija ima poklopac] e. biti u nekom stanju, biti obuzet [imati volju; imati namjeru; imati osjećaj]; osjećati f. biti pred čim što treba uraditi, što se treba dogoditi [imati sastanak; imati obvezu] g. biti u nekom odnosu s kim [imati sina; imati obitelj; imati prijatelje] h. biti određene mjere, biti izražen mjerom [zid ima tri metra] i. biti određene starosti [imati dvadeset godina]; navršavati |
3. | (s inf.) a. trebati, morati [što to ima značiti?; imaš to uraditi] b. željeti, namjeravati [što imate reći?] |
4. | ( 〈3. 1. jd〉 + koga, čega) a. postojati, pojavljivati se kao činjenica s kojom valja računati, objektivno biti uočen kao nešto s čim treba računati [ima Boga a. (doslovno s uvjerenjem) postoji, ne sumnjam u njegovo postojanje b. razg. iron. u odgovoru kad se misli da je što pravedno] b. (u raznim vezama riječi) [toga ima (ob. uz odgovarajuću intonaciju i gestu) ima toga mnogo; ima tu poslova i poslova; ima tu svega (i svačega) ima tu koječega; ima (hrane) ima u velikoj količini, ima u obilju, ima vrlo mnogo] |
5. | reg. smatrati, držati [imati za zlo] |