Hrvatski jezični portal

ìmati

ìmati nesvrš.prez. ìmām, pril. sad. ìmajūći, gl. im. ìmānje〉, opr. nemati

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
imati
 
prezent
jednina
1. imam
2. imaš
3. ima
množina
1. imamo
2. imate
3. imaju
 
futur
jednina
1. imat ću
2. imat ćeš
3. imat će
množina
1. imat ćemo
2. imat ćete
3. imat će
 
imperfekt
jednina
1. imah
2. imaše
3. imaše
množina
1. imasmo
2. imaste
3. imahu
 
perfekt
jednina
1. imao sam
2. imao si
3. imao je
množina
1. imali smo
2. imali ste
3. imali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam imao
2. bio si imao
3. bio je imao
množina
1. bili smo imali
2. bili ste imali
3. bili su imali
 
imperativ
jednina
2. imaj
množina
1. imajmo
2. imajte
 
glagolski prilog sadašnji
imajući
 
glagolski pridjev aktivni
imao, imala, imalo
imali, imale, imala
Definicija
1. a. (koga, što) biti vlasnik [imati kuću; imati novaca; imati psa]; posjedovati b. () razg. biti imućan, dovoljno posjedovati
2. (koga, što) a. posjedovati neku osobinu [imati plave oči; imati široka ramena] b. odlikovati se čime [imati pamet biti pametan; imati ugled biti ugledan] c. raspolagati čime, uživati što, biti okružen [imati dobre uvjete; imati povoljan vjetar; imati sreće] d. biti opskrbljen, proviđen čime, opisan čime, nositi na sebi [imati šešir na glavi; kutija ima poklopac] e. biti u nekom stanju, biti obuzet [imati volju; imati namjeru; imati osjećaj]; osjećati f. biti pred čim što treba uraditi, što se treba dogoditi [imati sastanak; imati obvezu] g. biti u nekom odnosu s kim [imati sina; imati obitelj; imati prijatelje] h. biti određene mjere, biti izražen mjerom [zid ima tri metra] i. biti određene starosti [imati dvadeset godina]; navršavati
3. (s inf.) a. trebati, morati [što to ima značiti?; imaš to uraditi] b. željeti, namjeravati [što imate reći?]
4. ( 〈3. 1. jd〉 + koga, čega) a. postojati, pojavljivati se kao činjenica s kojom valja računati, objektivno biti uočen kao nešto s čim treba računati [ima Boga a. (doslovno s uvjerenjem) postoji, ne sumnjam u njegovo postojanje b. razg. iron. u odgovoru kad se misli da je što pravedno] b. (u raznim vezama riječi) [toga ima (ob. uz odgovarajuću intonaciju i gestu) ima toga mnogo; ima tu poslova i poslova; ima tu svega (i svačega) ima tu koječega; ima (hrane) ima u velikoj količini, ima u obilju, ima vrlo mnogo]
5. reg. smatrati, držati [imati za zlo]
Frazeologija
A. imati (čega) (u raznim vezama riječi ukazuje da se što pojavljuje u velikoj mjeri ili dužem trajanju) [ima tu trčanja ima tu gnjavaže, okapanja, sređivanja formalnosti = ima tu gnjavaže];
imati drugu/drugoga, v. drugi ⃟;
imati pravo biti u pravu;
imati u glavi biti pametan;
imati (zrno) soli (u glavi) biti pametan, znati rasuđivati;
B. čime ima (m) time klima (m) (imaš itd.) snalazim se u okviru mogućnosti (ob. o novcu, hrani, mogućnostima da se gost počasti i sl.), činim što mogu s onim što imam, koliko mogu toliko trošim;
da ima (imaš itd.) kao što nema (nemaš itd.) (uvodne riječi kao pojačanje značenja da tko očito nešto nema) [da ima novaca kao što nema, znao bi i on sagraditi kuću jasno je da nema, da je onoliko imućan koliko je oskudan; da ti ljudi imaju srama kao što nemaju priznali bi mi da sam im badava radio];
gdje to ima, tko to ima (pitanja koja ne traže odgovor u kontekstu ili u situaciji) toga nigdje nema, to nitko nema, to ne postoji, to (tako) je nemoguće [A: Ljudi liječe teške bolesti najobičnijim čajem B: Gdje to ima; Uhvatiti ribu rukom, gdje to ima; Treba novac i za investicije i za početak rada, ali tko to ima];
ima biti (što) moralo bi biti, moglo bi biti [postanje imena Sava ima biti keltsko];
ima (tu)...;
ima da... žarg. ekspr. neminovno je da se dogodi, neće me (te itd.) mimoići [posla, dušo moja, preko glave, ima da crkneš; ima da me nema propao sam, stradat ću, nadrljao sam];
ima me (te itd.) korpulentan sam (si itd.), »ne fali me«, ne oskudijevam u kilogramima (nešto blaže nego kad se kaže »debeo sam«);
imao-nemao nije važno da li imaš, svejedno je;
(ako) ima pravde (ako) pravda postoji;
ima se provesti (u roku od osam dana i sl.) služb. mora se (provesti...);
ima toga ne nedostaje, nađe se, ima toga (u obilju);
imaš ruke (noge, glavu), v. ruka ⃟, noga ⃟, glava ⃟;
šta (tu) ima razg. nema se što dodati, sve je to tako;
što ja imam s tim i sl. (pitanje koje ne traži odgovor, u zn. »nemam«) = ja s tim nemam ništa;
što još tu imam, što se ja tu imam... nije moje da se u to miješam itd.;
što (šta) meni ima tko... (pitanje koje ne traži odgovora) [znam i ja toliko mehanike, što meni ima tko soliti pamet]; nitko mi ne mora (neće)...
Etimologija
prasl. *iměti 〈prez. *imamь〉 (rus. imét', iméju, polj. mieć, mam) ≃ prasl. *jęti: uzeti, lit. imti ← ie. *h1em- (lat. emere: kupiti)