ìmām
ìmām m 〈G imáma〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | imam |
| G | imama |
| D | imamu |
| A | imama |
| V | imame |
| L | imamu |
| I | imamom |
| množina | |
| N | imami |
| G | imama |
| D | imamima |
| A | imame |
| V | imami |
| L | imamima |
| I | imamima |
Definicija
| 1. | a. pov. (rij. neob.) predvodnik karavane b. islamski vjerski službenik, onaj koji predvodi skupne molitve [džamijski imam] c. onaj koji stjecajem okolnosti rukovodi skupnim klanjanjem namaza; ne mora biti hodža, ali mora posjedovati vjersko obrazovanje ili dobro poznavati vjersku praksu |
| 2. | titula značajnih ljudi u islamskom svijetu (političkih vođa, znanstvenika i sl.) |
| 3. | glavno zrno u tespihu |
| 4. | rij. kamiš |
Onomastika
♦ pr. (prema zanimanju): Imámović (140, posvuda), Jàmān (330, sred. Dalmacija, Zagora, I Slavonija)
Etimologija
✧ tur. ← arap. imām: vođa
