húliti
húliti (, na koga) nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -lēći, gl. im. -ljēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| huliti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | hulim |
| 2. | huliš |
| 3. | huli |
| množina | |
| 1. | hulimo |
| 2. | hulite |
| 3. | hule |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | hulit ću |
| 2. | hulit ćeš |
| 3. | hulit će |
| množina | |
| 1. | hulit ćemo |
| 2. | hulit ćete |
| 3. | hulit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | huljah |
| 2. | huljaše |
| 3. | huljaše |
| množina | |
| 1. | huljasmo |
| 2. | huljaste |
| 3. | huljahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | hulio sam |
| 2. | hulio si |
| 3. | hulio je |
| množina | |
| 1. | hulili smo |
| 2. | hulili ste |
| 3. | hulili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam hulio |
| 2. | bio si hulio |
| 3. | bio je hulio |
| množina | |
| 1. | bili smo hulili |
| 2. | bili ste hulili |
| 3. | bili su hulili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | huli |
| množina | |
| 1. | hulimo |
| 2. | hulite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| huleći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| hulio, hulila, hulilo | |
| hulili, hulile, hulila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| huljen, huljena, huljeno | |
| huljeni, huljene, huljena | |
Definicija
činiti grijeh nezahvalnosti, biti ohol prema višoj vrijednosti ili prema višem biću [huliti (na) Boga]
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Húlec (Podravina), Hùlenić (Sisak), Hȕlina (100, Zaprešić), Hȕljāk (210, Zagreb i okolica), Hùljek (Zagorje), Hùljenić (Moslavina), Hùljev (v. i holjeva), Húljić (180, Hvar), Hùljina (140, Karlovac)
Etimologija
✧ prasl. *xuliti (rus. xulít̕, stčeš. chúlost: stid)
