hȕškati
hȕškati (koga, što) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| huškati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | huškam |
| 2. | huškaš |
| 3. | huška |
| množina | |
| 1. | huškamo |
| 2. | huškate |
| 3. | huškaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | huškat ću |
| 2. | huškat ćeš |
| 3. | huškat će |
| množina | |
| 1. | huškat ćemo |
| 2. | huškat ćete |
| 3. | huškat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | huškah |
| 2. | huškaše |
| 3. | huškaše |
| množina | |
| 1. | huškasmo |
| 2. | huškaste |
| 3. | huškahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | huškao sam |
| 2. | huškao si |
| 3. | huškao je |
| množina | |
| 1. | huškali smo |
| 2. | huškali ste |
| 3. | huškali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam huškao |
| 2. | bio si huškao |
| 3. | bio je huškao |
| množina | |
| 1. | bili smo huškali |
| 2. | bili ste huškali |
| 3. | bili su huškali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | huškaj |
| množina | |
| 1. | huškajmo |
| 2. | huškajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| huškajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| huškao, huškala, huškalo | |
| huškali, huškale, huškala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| huškan, huškana, huškano | |
| huškani, huškane, huškana | |
Definicija
pejor. poticati na pobunu i sukobe [huškati na rat; huškati na tučnjavu]; podbunjivati
Etimologija
✧ ? ≃ slov. huškati: šumjeti
