Hrvatski jezični portal

1.	a. spontana intelektualna i tjelesna aktivnost djeteta kao sastavni dio odrastanja i razvijanja ličnosti b. u pedagogiji, sredstvo odgoja, obrazovanja i razvijanja stvaralačkih sposobnosti c. aktivnost mladunčadi u većine sisavaca d. oblik rekreacije koji ima kao jedini cilj da se osoba koja joj se predaje zabavi; razonoda, rekreacija
2.	takva ili slična djelatnost podvrgnuta nekom sustavu pravila koja uvjetuju poraz ili pobjedu, gubitak ili dobitak [igra šaha; igra lovice; igra karata]
3.	a. (ob. mn) natjecanje u sportskim vještinama [olimpijske igre] b. sportska borba, način kojim se odvija sportski susret [dobra igra; loša igra; igra na sredini terena] c. dio seta u tenisu; gem
4.	gluma, način na koji glumac izvodi svoju ulogu
5.	unaprijed smišljene radnje, tajni planovi [opasna igra; prozreti čiju igru]
6.	brza izmjena čega [igra boje; igra svjetlosti; igra sjena]
7.	u preferansu, početak bacanja karata bez otkrivanja talona

∆ dječja igra pren. nešto vrlo jednostavno, lako;
društvena igra razonoda, zabava za dvije ili više osoba (karte, Monopoly i sl.);
fer igra 1. časno ponašanje u sukobu 2. pridržavanje sportskih pravila;
igra na sreću hazardna igra u kojoj se, uz pomoć sreće, očekuje dobit u ovisnosti prema ulogu;
igra riječi šaljiva dosjetka osnovana na riječima koje zvuče jednako, a značenje im je različito, paronimija;
igra slučaja neočekivan događaj, zbivanje u kojem se različiti elementi neočekivano poklope;
kompjutorska igra interaktivni program na kompjutoru kojim se postižu bodovi i sl., služi za zabavu;
prljava igra podlo ponašanje, podmetanje

⃟ namjestiti igru (komu) prirediti okolnosti koje će nekom stvoriti teškoće;
ući u igru intervenirati

♦ pr. (prema zanimanju, igrec, reg. svirač, guslar): Ìgračić (Virovitica), Ìgrc (200, Sesvete), Ìgrčić (Jastrebarsko), Ìgrec (530, Zagorje, Međimurje), Ìgrić (110, Podravina)

✧ prasl. *jьgra (stsl. igrь, rus. igrá, polj. gra), lit. aikštis: strast ← ie. *h₂eyg- (skr. ejati: pomiče se)