idìla
idìla ž 〈G mn idílā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | idila |
| G | idile |
| D | idili |
| A | idilu |
| V | idilo |
| L | idili |
| I | idilom |
| množina | |
| N | idile |
| G | idila |
| D | idilama |
| A | idile |
| V | idile |
| L | idilama |
| I | idilama |
Definicija
| 1. | knjiž. lirsko-dramska pjesma nastala u staroj Grčkoj, a oživljena u europskoj umjetnosti; opisuje nepomućeni život ljudi (ribara, pastira i seljaka) koji sretno žive u suglasju s prirodom (npr. u starijoj hrv. književnosti pastorale) |
| 2. | lik. poetizirani prikaz života u prirodi s pastoralnim (bukoličkim) scenama |
| 3. | glazb. instrumentalna kompozicija u kojoj se dočarava vrlo smireno životno raspoloženje u skladu s prirodom |
| 4. | pren. a. nepomućen život, ispunjen nježnošću, ljubavlju, srećom, ljepotom uopće [bračna idila; doživjeti idilu s kim] b. ugođaj sklada i ljepote u prirodi [zimska idila] |
Etimologija
✧ lat. idyllium ← grč. eidýllion: kratka pastoralna pjesma ≃ eȋdos: oblik, slika
