Hrvatski jezični portal

Ìlija

Ìlija

Definicija
1. v. ♦
2. Sv. (9. st. pr. Kr.), starozavjetni prorok koji je, prema Bibliji bio uznesen ognjenim kolima na nebo (prema Perunu nazvan i Gromovnik), kršćanska ga ikonografija prikazuje kao starca
Onomastika
♦ m. os. ime (bibl. podrijetla); isto: Èlija rij. (Elijo, Elio ← tal.), Hèlija rij.; hip.: Íco, Íko, Ȉkša, Ílac, Íle, Ȉlijāš, Ílko, Ílo, Líko, Lìkan
◊ pr. (kod nekih moguće preklapanje s v. Ilarij i Ivan): Èlijāš (Slavonija), Ìla (Podravina), Ìlak (Trogir), Ilákovac (Ìlakovac) (200, Slavonski Brod), Ìlān (Knin), Ìlānčić (Ðakovo), Ìlanić (Vinkovci), Ȋlčić (Zlatar Bistrica, Zagreb), Íle, Ìlečić (Jastrebarsko), Ìlēj (Zagreb), Ìlek (Požega), Iléković (220, Bjelovar), Ìlenić (Velika Gorica), Ìleš (240, Osijek), Ìlešić (Buje), Ìletić (Ðakovo), Ílic (Ìlīc) (Metković), Ílič (Ìlīč) (J Dalmacija), Ilíčević (Primorje, Slavonija), Ìličić (700, Slavonija), Ìličin (Osijek), Ilìčković (Zagreb), Ílīć (Ìlīć) (4500, J i sred. Dalmacija, stezanjem od Ilijić), Ìlićić (Županja), Ilìev (Pula), Ìlija (Virovitica), Ȉlijāč (Sveti Ivan Zelina), Ilijànić (180, Pokuplje), Ȉlijāš (360, Zagreb, Čakovec, Zagreb), Ilijàšev (Beli Manastir), Ilijášević (190, Knin), Ilìjašić (Slavonski Brod), Ilìjavec (Beli Manastir), Ìlijaz (Rijeka), Ìlijev (Rijeka, Split), Ìlijevec (Ivanec), Ilíjević (150, Petrinja, Vinkovci), Ìlijić (250, Primorje), Ìlijin (Osijek), Ìlijov (Ðakovo), Ìlikić (Zagreb), Ílin (Slavonija), Ìlīnčić (220, Osijek), Ìlinić (170, Donja Stubica), Ilínović (Daruvar), Ìlisić (Nova Gradiška), Ilíšević (260, Županja), Ìlišin (Našice), Ilišínović (Rijeka, Banovina), Ìliškov (Beli Manastir), Ilìšković, Ìljegić (Hvar), Ìljevac, Ìljević, Íljić (Županja), Ȉljkić (Rijeka), Ȉlkić (v. i Ilka, hip. od Helena), Ìlkov
◊ top.: Sutùlija (brdo kod Splita)
Etimologija
✧ lat. Elias ← grč. Elías ← hebr. ̕eliyyāhū: Jahve je moj Bog