interpolírati
interpolírati (što u što) dv. 〈prez. interpòlīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| interpolirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | interpoliram |
| 2. | interpoliraš |
| 3. | interpolira |
| množina | |
| 1. | interpoliramo |
| 2. | interpolirate |
| 3. | interpoliraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | interpolirat ću |
| 2. | interpolirat ćeš |
| 3. | interpolirat će |
| množina | |
| 1. | interpolirat ćemo |
| 2. | interpolirat ćete |
| 3. | interpolirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | interpolirah |
| 2. | interpoliraše |
| 3. | interpoliraše |
| množina | |
| 1. | interpolirasmo |
| 2. | interpoliraste |
| 3. | interpolirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | interpolirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | interpolirao sam |
| 2. | interpolirao si |
| 3. | interpolirao je |
| množina | |
| 1. | interpolirali smo |
| 2. | interpolirali ste |
| 3. | interpolirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam interpolirao |
| 2. | bio si interpolirao |
| 3. | bio je interpolirao |
| množina | |
| 1. | bili smo interpolirali |
| 2. | bili ste interpolirali |
| 3. | bili su interpolirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | interpoliraj |
| množina | |
| 1. | interpolirajmo |
| 2. | interpolirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| interpolirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| interpoliravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| interpolirao, interpolirala, interpoliralo | |
| interpolirali, interpolirale, interpolirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| interpoliran, interpolirana, interpolirano | |
| interpolirani, interpolirane, interpolirana | |
Definicija
| 1. | umetnuti ili umetati, (iz)vršiti, izvesti/izvoditi interpolaciju |
| 2. | mat. približno ili točno odrediti neku veličinu na temelju djelomičnog poznavanja vrijednosti koje poprima u bliskom području |
Etimologija
✧ vidi interpolácija
