integrìtēt
integrìtēt m 〈G integritéta〉
| jednina | |
|---|---|
| N | integritet |
| G | integriteta |
| D | integritetu |
| A | integritet |
| V | integritete |
| L | integritetu |
| I | integritetom |
| množina | |
| N | integriteti |
| G | integriteta |
| D | integritetima |
| A | integritete |
| V | integriteti |
| L | integritetima |
| I | integritetima |
| 1. | stanje potpunosti, cjelovitosti (materijalne, pravne, psihičke) a. kada ima sve svoje dijelove (o teritoriju i sl.) b. kada nije funkcionalno oštećena ili manjkava [biološki integritet; mentalni integritet] |
| 2. | osobno poštenje, neovisnost, striktna privrženost određenim vrijednostima i ponašanjima [moralni integritet]; čestitost, ispravnost, neporočnost |
| 3. | teol. cjelovitost darova koje je Bog zamislio za čovjeka u raju, a koja se izgubila istočnim grijehom |