inferírati
inferírati (što) dv. 〈prez. infèrīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| inferirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | inferiram |
| 2. | inferiraš |
| 3. | inferira |
| množina | |
| 1. | inferiramo |
| 2. | inferirate |
| 3. | inferiraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | inferirat ću |
| 2. | inferirat ćeš |
| 3. | inferirat će |
| množina | |
| 1. | inferirat ćemo |
| 2. | inferirat ćete |
| 3. | inferirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | inferirah |
| 2. | inferiraše |
| 3. | inferiraše |
| množina | |
| 1. | inferirasmo |
| 2. | inferiraste |
| 3. | inferirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | inferirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | inferirao sam |
| 2. | inferirao si |
| 3. | inferirao je |
| množina | |
| 1. | inferirali smo |
| 2. | inferirali ste |
| 3. | inferirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam inferirao |
| 2. | bio si inferirao |
| 3. | bio je inferirao |
| množina | |
| 1. | bili smo inferirali |
| 2. | bili ste inferirali |
| 3. | bili su inferirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | inferiraj |
| množina | |
| 1. | inferirajmo |
| 2. | inferirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| inferirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| inferiravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| inferirao, inferirala, inferiralo | |
| inferirali, inferirale, inferirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| inferiran, inferirana, inferirano | |
| inferirani, inferirane, inferirana | |
Definicija
izvesti/izvoditi zaključak, steći/stjecati uvjerenje
Etimologija
✧ lat. inferre ≃ in-2 + ferre: nositi, donijeti
