ìnstinkt
ìnstinkt m 〈G mn -kātā/ȉnstīnktā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | instinkt |
| G | instinkta |
| D | instinktu |
| A | instinkt |
| V | instinkte |
| L | instinktu |
| I | instinktom |
| množina | |
| N | instinkti |
| G | instinkta |
| D | instinktima |
| A | instinkte |
| V | instinkti |
| L | instinktima |
| I | instinktima |
Definicija
| 1. | biol. urođene težnje kojima se određuju specifični i nepromjenljivi postupci zajednički svim pripadnicima iste vrste u životinjskom svijetu |
| 2. | psih. a. predosjećaj dobrih ili loših okolnosti itd. u razvoju događaja i odnosa uzroka i posljedice bez procesa razmišljanja, nesvjesno, »nešto što govori unaprijed«; intuicija, predosjećaj b. snažan poticaj ili motivacija [niski instinkti]; nagon |
Etimologija
✧ lat. instinctus: pobuda, nagon
