inspicírati
inspicírati (, koga, što) dv. 〈prez. inspìcīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| inspicirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | inspiciram |
| 2. | inspiciraš |
| 3. | inspicira |
| množina | |
| 1. | inspiciramo |
| 2. | inspicirate |
| 3. | inspiciraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | inspicirat ću |
| 2. | inspicirat ćeš |
| 3. | inspicirat će |
| množina | |
| 1. | inspicirat ćemo |
| 2. | inspicirat ćete |
| 3. | inspicirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | inspicirah |
| 2. | inspiciraše |
| 3. | inspiciraše |
| množina | |
| 1. | inspicirasmo |
| 2. | inspiciraste |
| 3. | inspicirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | inspicirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | inspicirao sam |
| 2. | inspicirao si |
| 3. | inspicirao je |
| množina | |
| 1. | inspicirali smo |
| 2. | inspicirali ste |
| 3. | inspicirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam inspicirao |
| 2. | bio si inspicirao |
| 3. | bio je inspicirao |
| množina | |
| 1. | bili smo inspicirali |
| 2. | bili ste inspicirali |
| 3. | bili su inspicirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | inspiciraj |
| množina | |
| 1. | inspicirajmo |
| 2. | inspicirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| inspicirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| inspiciravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| inspicirao, inspicirala, inspiciralo | |
| inspicirali, inspicirale, inspicirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| inspiciran, inspicirana, inspicirano | |
| inspicirani, inspicirane, inspicirana | |
Definicija
| 1. | obaviti/obavljati nadzor, provjeriti/provjeravati i pratiti stanje ili djelovanje koga ili čega; kontrolirati, nadgledati |
| 2. | kazal. izvesti/izvoditi pokus ili predstavu |
Etimologija
✧ lat. inspicere: nadzirati
