ìspraviti
ìspraviti (se) svrš. 〈prez. -īm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. ìspravljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ispraviti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ispravim |
| 2. | ispraviš |
| 3. | ispravi |
| množina | |
| 1. | ispravimo |
| 2. | ispravite |
| 3. | isprave |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ispravit ću |
| 2. | ispravit ćeš |
| 3. | ispravit će |
| množina | |
| 1. | ispravit ćemo |
| 2. | ispravit ćete |
| 3. | ispravit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ispravih |
| 2. | ispravi |
| 3. | ispravi |
| množina | |
| 1. | ispravismo |
| 2. | ispraviste |
| 3. | ispraviše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ispravio sam |
| 2. | ispravio si |
| 3. | ispravio je |
| množina | |
| 1. | ispravili smo |
| 2. | ispravili ste |
| 3. | ispravili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ispravio |
| 2. | bio si ispravio |
| 3. | bio je ispravio |
| množina | |
| 1. | bili smo ispravili |
| 2. | bili ste ispravili |
| 3. | bili su ispravili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ispravi |
| množina | |
| 1. | ispravimo |
| 2. | ispravite |
| glagolski prilog prošli | |
| ispravivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ispravio, ispravila, ispravilo | |
| ispravili, ispravile, ispravila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ispravljen, ispravljena, ispravljeno | |
| ispravljeni, ispravljene, ispravljena | |
Definicija
| 1. | (što) a. učiniti ravnim ono što je krivo, pogrbljeno i sl. [ispraviti leđa]; izravnati, uspraviti b. učiniti ispravnim ono što je pogrešno, loše, nepotpuno [ispraviti pogreške; ispraviti svoj propust] c. suprotnim postupkom dovesti na pravu mjeru ono što je bilo pretjerano [ispraviti nepravde prošlosti] |
| 2. | (koga) reći ispravno što je netko rekao ili izgovorio pogrešno, upozoriti na pogrešku |
| 3. | (se) a. zauzeti uspravan položaj; uspraviti se b. učiniti ispravnom vlastitu pogrešku |
Etimologija
✧ is- + v. prav
