ispòvjediti
ispòvjediti (se) svrš. 〈prez. -īm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. ispòvjeđen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ispovjediti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ispovjedim |
| 2. | ispovjediš |
| 3. | ispovjedi |
| množina | |
| 1. | ispovjedimo |
| 2. | ispovjedite |
| 3. | ispovjede |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ispovjedit ću |
| 2. | ispovjedit ćeš |
| 3. | ispovjedit će |
| množina | |
| 1. | ispovjedit ćemo |
| 2. | ispovjedit ćete |
| 3. | ispovjedit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ispovjedih |
| 2. | ispovjedi |
| 3. | ispovjedi |
| množina | |
| 1. | ispovjedismo |
| 2. | ispovjediste |
| 3. | ispovjediše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ispovjedio sam |
| 2. | ispovjedio si |
| 3. | ispovjedio je |
| množina | |
| 1. | ispovjedili smo |
| 2. | ispovjedili ste |
| 3. | ispovjedili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ispovjedio |
| 2. | bio si ispovjedio |
| 3. | bio je ispovjedio |
| množina | |
| 1. | bili smo ispovjedili |
| 2. | bili ste ispovjedili |
| 3. | bili su ispovjedili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ispovjedi |
| množina | |
| 1. | ispovjedimo |
| 2. | ispovjedite |
| glagolski prilog prošli | |
| ispovjedivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ispovjedio, ispovjedila, ispovjedilo | |
| ispovjedili, ispovjedile, ispovjedila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ispovjeđen, ispovjeđena, ispovjeđeno | |
| ispovjeđeni, ispovjeđene, ispovjeđena | |
Definicija
| 1. | (koga) rel. čuti ispovijed i dati odrješenje od grijeha |
| 2. | (što) iznijeti komu ono što je onaj koji govori držao kao svoju tajnu |
| 3. | (se) a. obaviti ispovijed (1) b. ispričati, usp. ispovijed (2) |
Etimologija
✧ vidi ȉspovijēd
