ispovijédati
ispovijédati (se) nesvrš. 〈prez. ispòvijēdām (se), pril. sad. -ajūći (se), gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ispovijedati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ispovijedam |
| 2. | ispovijedaš |
| 3. | ispovijeda |
| množina | |
| 1. | ispovijedamo |
| 2. | ispovijedate |
| 3. | ispovijedaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ispovijedat ću |
| 2. | ispovijedat ćeš |
| 3. | ispovijedat će |
| množina | |
| 1. | ispovijedat ćemo |
| 2. | ispovijedat ćete |
| 3. | ispovijedat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | ispovijedah |
| 2. | ispovijedaše |
| 3. | ispovijedaše |
| množina | |
| 1. | ispovijedasmo |
| 2. | ispovijedaste |
| 3. | ispovijedahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ispovijedao sam |
| 2. | ispovijedao si |
| 3. | ispovijedao je |
| množina | |
| 1. | ispovijedali smo |
| 2. | ispovijedali ste |
| 3. | ispovijedali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ispovijedao |
| 2. | bio si ispovijedao |
| 3. | bio je ispovijedao |
| množina | |
| 1. | bili smo ispovijedali |
| 2. | bili ste ispovijedali |
| 3. | bili su ispovijedali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ispovijedaj |
| množina | |
| 1. | ispovijedajmo |
| 2. | ispovijedajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| ispovijedajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ispovijedao, ispovijedala, ispovijedalo | |
| ispovijedali, ispovijedale, ispovijedala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ispovijedan, ispovijedana, ispovijedano | |
| ispovijedani, ispovijedane, ispovijedana | |
Definicija
| 1. | (koga, što, se), v. ispovjediti |
| 2. | (što) pronositi, propagirati, javno iskazivati ideje, nazore, vjere, ideologije itd. |
Etimologija
✧ vidi ȉspovijēd
