ȉskra
ȉskra ž 〈G mn ȉskārā/-ī〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | iskra |
| G | iskre |
| D | iskri |
| A | iskru |
| V | iskro |
| L | iskri |
| I | iskrom |
| množina | |
| N | iskre |
| G | iskara / iskra / iskri |
| D | iskrama |
| A | iskre |
| V | iskre |
| L | iskrama |
| I | iskrama |
Definicija
term.
| 1. | goruća ili užarena sitna čestica koja se odvaja od tijela koje gori ili iz kojega je izbijena udarom [izbiti iskru iz kamena] |
| 2. | fiz. naglo probijanje električne struje kroz izolator koji razdvaja dvije elektrode pod visokim naponom |
| 3. | pren. nešto vrlo malo u vrsti; iskrica |
Frazeologija
⃟ zapaliti iskru dati početni poticaj za nešto veće ili što se širi
Onomastika
♦ Ȉskra ž. os. ime
◊ pr. (nadimačka): Ȉskra (460, Rijeka, Istra), Ískrić (100, Vinkovci, Gvozd, Banovina)
◊ pr. (nadimačka): Ȉskra (460, Rijeka, Istra), Ískrić (100, Vinkovci, Gvozd, Banovina)
Etimologija
✧ prasl. i stsl. iskra (rus. ískra, polj. iskra) ≃ lit. aiškus: jasan
