iskrénuti
iskrénuti (se) svrš. 〈prez. ìskrēnēm (se), pril. pr. -ūvši (se), imp. iskréni (se), prid. trp. ìskrēnūt〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| iskrenuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | iskrenem |
| 2. | iskreneš |
| 3. | iskrene |
| množina | |
| 1. | iskrenemo |
| 2. | iskrenete |
| 3. | iskrenu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | iskrenut ću |
| 2. | iskrenut ćeš |
| 3. | iskrenut će |
| množina | |
| 1. | iskrenut ćemo |
| 2. | iskrenut ćete |
| 3. | iskrenut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | iskrenuh |
| 2. | iskrenu |
| 3. | iskrenu |
| množina | |
| 1. | iskrenusmo |
| 2. | iskrenuste |
| 3. | iskrenuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | iskrenuo sam |
| 2. | iskrenuo si |
| 3. | iskrenuo je |
| množina | |
| 1. | iskrenuli smo |
| 2. | iskrenuli ste |
| 3. | iskrenuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam iskrenuo |
| 2. | bio si iskrenuo |
| 3. | bio je iskrenuo |
| množina | |
| 1. | bili smo iskrenuli |
| 2. | bili ste iskrenuli |
| 3. | bili su iskrenuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | iskreni |
| množina | |
| 1. | iskrenimo |
| 2. | iskrenite |
| glagolski prilog prošli | |
| iskrenuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| iskrenuo, iskrenula, iskrenulo | |
| iskrenuli, iskrenule, iskrenula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| iskrenut, iskrenuta, iskrenuto | |
| iskrenuti, iskrenute, iskrenuta | |
Definicija
| 1. | (što) okrenuti donjom stranom gore [iskrenuti posudu]; preokrenuti, prevrnuti |
| 2. | dovesti u neprirodan položaj [iskrenuti ruku; iskrenuti nogu; iskrenuti vrat]; iščašiti, uganuti, uštinuti (dio tijela) |
| 3. | žarg. naglo popiti |
| 4. | pren. učiniti potpuno drugačijim [iskrenuti ideje; iskrenuti misli; iskrenuti riječi]; iznevjeriti, izvrnuti |
| 5. | (se) prevrnuti se, preokrenuti se |
Etimologija
✧ is- + v. krenuti
