ishrániti
ishrániti svrš. 〈prez. ìshrānīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ìshrānjen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ishraniti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ishranim |
| 2. | ishraniš |
| 3. | ishrani |
| množina | |
| 1. | ishranimo |
| 2. | ishranite |
| 3. | ishrane |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ishranit ću |
| 2. | ishranit ćeš |
| 3. | ishranit će |
| množina | |
| 1. | ishranit ćemo |
| 2. | ishranit ćete |
| 3. | ishranit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ishranih |
| 2. | ishrani |
| 3. | ishrani |
| množina | |
| 1. | ishranismo |
| 2. | ishraniste |
| 3. | ishraniše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ishranio sam |
| 2. | ishranio si |
| 3. | ishranio je |
| množina | |
| 1. | ishranili smo |
| 2. | ishranili ste |
| 3. | ishranili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ishranio |
| 2. | bio si ishranio |
| 3. | bio je ishranio |
| množina | |
| 1. | bili smo ishranili |
| 2. | bili ste ishranili |
| 3. | bili su ishranili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ishrani |
| množina | |
| 1. | ishranimo |
| 2. | ishranite |
| glagolski prilog prošli | |
| ishranivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ishranio, ishranila, ishranilo | |
| ishranili, ishranile, ishranila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ishranjen, ishranjena, ishranjeno | |
| ishranjeni, ishranjene, ishranjena | |
Definicija
| 1. | nahraniti koga [dobro ishranjen; nedovoljno ishranjen] |
| 2. | pren. othraniti koga, podići koga, brinuti se o kome |
Etimologija
✧ vidi ȉshrana
