ishrániti
ishrániti svrš. 〈prez. ìshrānīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ìshrānjen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
ishraniti | |
prezent | |
jednina | |
1. | ishranim |
2. | ishraniš |
3. | ishrani |
množina | |
1. | ishranimo |
2. | ishranite |
3. | ishrane |
futur | |
jednina | |
1. | ishranit ću |
2. | ishranit ćeš |
3. | ishranit će |
množina | |
1. | ishranit ćemo |
2. | ishranit ćete |
3. | ishranit će |
aorist | |
jednina | |
1. | ishranih |
2. | ishrani |
3. | ishrani |
množina | |
1. | ishranismo |
2. | ishraniste |
3. | ishraniše |
perfekt | |
jednina | |
1. | ishranio sam |
2. | ishranio si |
3. | ishranio je |
množina | |
1. | ishranili smo |
2. | ishranili ste |
3. | ishranili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ishranio |
2. | bio si ishranio |
3. | bio je ishranio |
množina | |
1. | bili smo ishranili |
2. | bili ste ishranili |
3. | bili su ishranili |
imperativ | |
jednina | |
2. | ishrani |
množina | |
1. | ishranimo |
2. | ishranite |
glagolski prilog prošli | |
ishranivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
ishranio, ishranila, ishranilo | |
ishranili, ishranile, ishranila | |
glagolski pridjev pasivni | |
ishranjen, ishranjena, ishranjeno | |
ishranjeni, ishranjene, ishranjena |
1. | nahraniti koga [dobro ishranjen; nedovoljno ishranjen] |
2. | pren. othraniti koga, podići koga, brinuti se o kome |