ispítati
ispítati (koga, što) svrš. 〈prez. ìspītām, pril. pr. -āvši, prid. trp. ìspītān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ispitati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ispitam |
| 2. | ispitaš |
| 3. | ispita |
| množina | |
| 1. | ispitamo |
| 2. | ispitate |
| 3. | ispitaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ispitat ću |
| 2. | ispitat ćeš |
| 3. | ispitat će |
| množina | |
| 1. | ispitat ćemo |
| 2. | ispitat ćete |
| 3. | ispitat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ispitah |
| 2. | ispita |
| 3. | ispita |
| množina | |
| 1. | ispitasmo |
| 2. | ispitaste |
| 3. | ispitaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ispitao sam |
| 2. | ispitao si |
| 3. | ispitao je |
| množina | |
| 1. | ispitali smo |
| 2. | ispitali ste |
| 3. | ispitali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ispitao |
| 2. | bio si ispitao |
| 3. | bio je ispitao |
| množina | |
| 1. | bili smo ispitali |
| 2. | bili ste ispitali |
| 3. | bili su ispitali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ispitaj |
| množina | |
| 1. | ispitajmo |
| 2. | ispitajte |
| glagolski prilog prošli | |
| ispitavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ispitao, ispitala, ispitalo | |
| ispitali, ispitale, ispitala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ispitan, ispitana, ispitano | |
| ispitani, ispitane, ispitana | |
Definicija
| 1. | podvrgnuti ispitu, provjeri znanja ili sposobnosti |
| 2. | pitanjima doznati od koga što, postaviti komu za to sva potrebna pitanja [ispitati unakrsno] |
| 3. | a. utvrditi svojstva čega [ispitati račune]; iskušati, isprobati b. proučiti djelovanje čega, proces koji se odvija ili pretpostavlja [ispitati kakav lijek]; istražiti |
Etimologija
✧ is- + v. pítati
