iznuđìvāč
iznuđìvāč m 〈G iznuđiváča〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | iznuđivač |
| G | iznuđivača |
| D | iznuđivaču |
| A | iznuđivača |
| V | iznuđivaču |
| L | iznuđivaču |
| I | iznuđivačem |
| množina | |
| N | iznuđivači |
| G | iznuđivača |
| D | iznuđivačima |
| A | iznuđivače |
| V | iznuđivači |
| L | iznuđivačima |
| I | iznuđivačima |
Definicija
onaj koji iznuđuje
Etimologija
✧ vidi ìznuditi
