ìznuditi
ìznuditi (što) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ìznuđen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| iznuditi | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | iznudim |
| 2. | iznudiš |
| 3. | iznudi |
| množina | |
| 1. | iznudimo |
| 2. | iznudite |
| 3. | iznude |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | iznudit ću |
| 2. | iznudit ćeš |
| 3. | iznudit će |
| množina | |
| 1. | iznudit ćemo |
| 2. | iznudit ćete |
| 3. | iznudit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | iznudih |
| 2. | iznudi |
| 3. | iznudi |
| množina | |
| 1. | iznudismo |
| 2. | iznudiste |
| 3. | iznudiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | iznudio sam |
| 2. | iznudio si |
| 3. | iznudio je |
| množina | |
| 1. | iznudili smo |
| 2. | iznudili ste |
| 3. | iznudili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam iznudio |
| 2. | bio si iznudio |
| 3. | bio je iznudio |
| množina | |
| 1. | bili smo iznudili |
| 2. | bili ste iznudili |
| 3. | bili su iznudili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | iznudi |
| množina | |
| 1. | iznudimo |
| 2. | iznudite |
| glagolski prilog prošli | |
| iznudivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| iznudio, iznudila, iznudilo | |
| iznudili, iznudile, iznudila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| iznuđen, iznuđena, iznuđeno | |
| iznuđeni, iznuđene, iznuđena | |
Definicija
postići pod pritiskom, dobiti uz molbe ili služeći se ucjenama izvući od koga što [iznuditi priznanje; iznuditi novac]
Etimologija
✧ iz- + v. nuditi
