iznenáditi
iznenáditi (se, koga) svrš. 〈prez. iznènādīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. iznènāđen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| iznenaditi | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | iznenadim |
| 2. | iznenadiš |
| 3. | iznenadi |
| množina | |
| 1. | iznenadimo |
| 2. | iznenadite |
| 3. | iznenade |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | iznenadit ću |
| 2. | iznenadit ćeš |
| 3. | iznenadit će |
| množina | |
| 1. | iznenadit ćemo |
| 2. | iznenadit ćete |
| 3. | iznenadit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | iznenadih |
| 2. | iznenadi |
| 3. | iznenadi |
| množina | |
| 1. | iznenadismo |
| 2. | iznenadiste |
| 3. | iznenadiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | iznenadio sam |
| 2. | iznenadio si |
| 3. | iznenadio je |
| množina | |
| 1. | iznenadili smo |
| 2. | iznenadili ste |
| 3. | iznenadili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam iznenadio |
| 2. | bio si iznenadio |
| 3. | bio je iznenadio |
| množina | |
| 1. | bili smo iznenadili |
| 2. | bili ste iznenadili |
| 3. | bili su iznenadili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | iznenadi |
| množina | |
| 1. | iznenadimo |
| 2. | iznenadite |
| glagolski prilog prošli | |
| iznenadivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| iznenadio, iznenadila, iznenadilo | |
| iznenadili, iznenadile, iznenadila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| iznenađen, iznenađena, iznenađeno | |
| iznenađeni, iznenađene, iznenađena | |
Definicija
| 1. | (koga) iznenada se pojaviti, zateći koga nepripremljenog; začuditi |
| 2. | (se) biti zatečen, začuđen, nepripremljen [iznenadio sam se tvom dolasku] |
