izmijéniti
izmijéniti svrš. 〈prez. ìzmijēnīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ìzmijēnjen〉
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| izmijeniti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | izmijenim |
| 2. | izmijeniš |
| 3. | izmijeni |
| množina | |
| 1. | izmijenimo |
| 2. | izmijenite |
| 3. | izmijene |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | izmijenit ću |
| 2. | izmijenit ćeš |
| 3. | izmijenit će |
| množina | |
| 1. | izmijenit ćemo |
| 2. | izmijenit ćete |
| 3. | izmijenit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | izmijenih |
| 2. | izmijeni |
| 3. | izmijeni |
| množina | |
| 1. | izmijenismo |
| 2. | izmijeniste |
| 3. | izmijeniše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | izmijenio sam |
| 2. | izmijenio si |
| 3. | izmijenio je |
| množina | |
| 1. | izmijenili smo |
| 2. | izmijenili ste |
| 3. | izmijenili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam izmijenio |
| 2. | bio si izmijenio |
| 3. | bio je izmijenio |
| množina | |
| 1. | bili smo izmijenili |
| 2. | bili ste izmijenili |
| 3. | bili su izmijenili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | izmijeni |
| množina | |
| 1. | izmijenimo |
| 2. | izmijenite |
| glagolski prilog prošli | |
| izmijenivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| izmijenio, izmijenila, izmijenilo | |
| izmijenili, izmijenile, izmijenila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| izmijenjen, izmijenjena, izmijenjeno | |
| izmijenjeni, izmijenjene, izmijenjena | |
| 1. | (što) a. učiniti drugačijim, učiniti da bude djelomično nešto drugo; preinačiti b. ukloniti jedno i staviti drugo (dio stroja) c. v. razmijeniti |
| 2. | (se) a. postati drugačiji; promijeniti se b. doći na mjesto drugoga (u obavljanju čega i sl.) |