istánjiti
istánjiti svrš. 〈prez. ìstānjīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ìstānjen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| istanjiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | istanjim |
| 2. | istanjiš |
| 3. | istanji |
| množina | |
| 1. | istanjimo |
| 2. | istanjite |
| 3. | istanje |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | istanjit ću |
| 2. | istanjit ćeš |
| 3. | istanjit će |
| množina | |
| 1. | istanjit ćemo |
| 2. | istanjit ćete |
| 3. | istanjit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | istanjih |
| 2. | istanji |
| 3. | istanji |
| množina | |
| 1. | istanjismo |
| 2. | istanjiste |
| 3. | istanjiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | istanjio sam |
| 2. | istanjio si |
| 3. | istanjio je |
| množina | |
| 1. | istanjili smo |
| 2. | istanjili ste |
| 3. | istanjili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam istanjio |
| 2. | bio si istanjio |
| 3. | bio je istanjio |
| množina | |
| 1. | bili smo istanjili |
| 2. | bili ste istanjili |
| 3. | bili su istanjili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | istanji |
| množina | |
| 1. | istanjimo |
| 2. | istanjite |
| glagolski prilog prošli | |
| istanjivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| istanjio, istanjila, istanjilo | |
| istanjili, istanjile, istanjila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| istanjen, istanjena, istanjeno | |
| istanjeni, istanjene, istanjena | |
Definicija
| 1. | (što) učiniti da što postane tanko |
| 2. | (se) a. jako omršavjeti, postati pretjerano vitak; utanjiti se b. pren. smanjiti se, istrošiti se (o zalihama robe i novca, raznim rezervama čega i sl.) |
