iz
iz (čega, koga) prij. (s G)
Definicija
| 1. | kazuje mjesto iz unutrašnjosti kojega ili mjesto iz čije unutrašnjosti što izlazi ili potječe (u prostornom i vremenskom smislu) [izaći iz sobe; piti iz čaše; iz godine u godinu] |
| 2. | kazuje uzrok [radim iz ljubavi] |
| 3. | kazuje ablativnost (potjecanje) [to mi je još iz mladosti od mladosti] |
| 4. | u vezama riječi kao: iza sna [prenuo se iz sna] |
Frazeologija
⃟ poznavati iz viđenja (koga) ne poznavati osobno i formalno, površno poznavati
Etimologija
✧ prasl. *jьz (stsl. iz, rus. iz, polj. z, ze), lit. iš ← ie. *eg'hs (lat. ex, grč. éks)
