ìštekati
ìštekati (što, se) svrš. 〈prez. -ām (se), pril. pr. -āvši (se), prid. trp. ìštekān〉
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ištekati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ištekam |
| 2. | ištekaš |
| 3. | išteka |
| množina | |
| 1. | ištekamo |
| 2. | ištekate |
| 3. | ištekaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ištekat ću |
| 2. | ištekat ćeš |
| 3. | ištekat će |
| množina | |
| 1. | ištekat ćemo |
| 2. | ištekat ćete |
| 3. | ištekat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ištekah |
| 2. | išteka |
| 3. | išteka |
| množina | |
| 1. | ištekasmo |
| 2. | ištekaste |
| 3. | ištekaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ištekao sam |
| 2. | ištekao si |
| 3. | ištekao je |
| množina | |
| 1. | ištekali smo |
| 2. | ištekali ste |
| 3. | ištekali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ištekao |
| 2. | bio si ištekao |
| 3. | bio je ištekao |
| množina | |
| 1. | bili smo ištekali |
| 2. | bili ste ištekali |
| 3. | bili su ištekali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ištekaj |
| množina | |
| 1. | ištekajmo |
| 2. | ištekajte |
| glagolski prilog prošli | |
| ištekavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ištekao, ištekala, ištekalo | |
| ištekali, ištekale, ištekala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ištekan, ištekana, ištekano | |
| ištekani, ištekane, ištekana | |
| 1. | prekinuti dovod električne struje, izvaditi utičnicu; isključiti |
| 2. | (se) žarg. ne sudjelovati u nečemu (razgovoru i sl.) isključiti se, ne htjeti se usredotočiti na što |