ìzdati2
ìzdati2 (se) svrš. 〈prez. -ām (se), pril. pr. -āvši (se), prid. trp. ȉzdān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| izdati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | izdam |
| 2. | izdaš |
| 3. | izda |
| množina | |
| 1. | izdamo |
| 2. | izdate |
| 3. | izdaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | izdat ću |
| 2. | izdat ćeš |
| 3. | izdat će |
| množina | |
| 1. | izdat ćemo |
| 2. | izdat ćete |
| 3. | izdat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | izdadoh |
| 2. | izdade |
| 3. | izdade |
| množina | |
| 1. | izdadosmo |
| 2. | izdadoste |
| 3. | izdadoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | izdao sam |
| 2. | izdao si |
| 3. | izdao je |
| množina | |
| 1. | izdali smo |
| 2. | izdali ste |
| 3. | izdali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam izdao |
| 2. | bio si izdao |
| 3. | bio je izdao |
| množina | |
| 1. | bili smo izdali |
| 2. | bili ste izdali |
| 3. | bili su izdali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | izdaj |
| množina | |
| 1. | izdajmo |
| 2. | izdajte |
| glagolski prilog prošli | |
| izdavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| izdao, izdala, izdalo | |
| izdali, izdale, izdala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| izdan, izdana, izdano | |
| izdani, izdane, izdana | |
Definicija
| 1. | učiniti poznatim ono što je moralo ostati tajnom; odati, otkriti |
| 2. | (koga) pogaziti riječ, napustiti prijatelja, saveznike, suborce, počiniti izdaju |
| 3. | (se) protiv volje ili bez voljnog poticaja otkriti što, očitovati svoje namjere; odati se |
| 4. | (uz organe, njihove funkcije i dijelove tijela) u zn. slabljenja funkcija ili potpunog otkazivanja [izdale su me oči/ruke/noge]; otkazati |
Frazeologija
⃟ izdati sebe iznevjeriti svoje odlike, postupiti protiv svojih životnih načela
Etimologija
✧ iz- + v. dati
