ìzbjeći
ìzbjeći (ìzbjegnuti) svrš. 〈prez. ìzbjegnēm, pril. pr. ìzbjegāvši, imp. ìzbjegni, prid. rad. ìzbjegao, prid. trp. ìzbjegnūt〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| izbjeći | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | izbjegnem |
| 2. | izbjegneš |
| 3. | izbjegne |
| množina | |
| 1. | izbjegnemo |
| 2. | izbjegnete |
| 3. | izbjegnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | izbjeći ću |
| 2. | izbjeći ćeš |
| 3. | izbjeći će |
| množina | |
| 1. | izbjeći ćemo |
| 2. | izbjeći ćete |
| 3. | izbjeći će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | izbjegoh |
| 2. | izbježe |
| 3. | izbježe |
| množina | |
| 1. | izbjegosmo |
| 2. | izbjegoste |
| 3. | izbjegoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | izbjegao sam |
| 2. | izbjegao si |
| 3. | izbjegao je |
| množina | |
| 1. | izbjegli smo |
| 2. | izbjegli ste |
| 3. | izbjegli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam izbjegao |
| 2. | bio si izbjegao |
| 3. | bio je izbjegao |
| množina | |
| 1. | bili smo izbjegli |
| 2. | bili ste izbjegli |
| 3. | bili su izbjegli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | izbjegni |
| množina | |
| 1. | izbjegnimo |
| 2. | izbjegnite |
| glagolski prilog prošli | |
| izbjegavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| izbjegao, izbjegla, izbjeglo | |
| izbjegli, izbjegle, izbjegla | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| izbjegnut, izbjegnuta, izbjegnuto | |
| izbjegnuti, izbjegnute, izbjegnuta | |
Definicija
| 1. | (što, komu) skloniti se od čega neugodnog, opasnog, ne željeti imati s kim kakav odnos [izbjeći susret; izbjeći sukob; izbjeći sudar; izbjeći rulji]; ukloniti se |
| 2. | (koga) ne željeti imati sučeljeni susret s kim [izbjeći ravnatelja] |
Etimologija
✧ iz- + v. bježati
