izbívati
izbívati () nesvrš. 〈prez. ìzbīvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| izbivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | izbivam |
| 2. | izbivaš |
| 3. | izbiva |
| množina | |
| 1. | izbivamo |
| 2. | izbivate |
| 3. | izbivaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | izbivat ću |
| 2. | izbivat ćeš |
| 3. | izbivat će |
| množina | |
| 1. | izbivat ćemo |
| 2. | izbivat ćete |
| 3. | izbivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | izbivah |
| 2. | izbivaše |
| 3. | izbivaše |
| množina | |
| 1. | izbivasmo |
| 2. | izbivaste |
| 3. | izbivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | izbivao sam |
| 2. | izbivao si |
| 3. | izbivao je |
| množina | |
| 1. | izbivali smo |
| 2. | izbivali ste |
| 3. | izbivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam izbivao |
| 2. | bio si izbivao |
| 3. | bio je izbivao |
| množina | |
| 1. | bili smo izbivali |
| 2. | bili ste izbivali |
| 3. | bili su izbivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | izbivaj |
| množina | |
| 1. | izbivajmo |
| 2. | izbivajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| izbivajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| izbivao, izbivala, izbivalo | |
| izbivali, izbivale, izbivala | |
Definicija
ne biti na svom stalnom mjestu gdje se boravi, radi ili djeluje, biti odsutan s takva mjesta
Etimologija
✧ iz- + v. bivati
