jȁnje
jȁnje sr 〈G -ta, zb. -ād〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | janje |
| G | janjeta |
| D | janjetu |
| A | janje |
| V | janje |
| L | janjetu |
| I | janjetom |
| množina | |
| N | janjad |
| G | janjadi |
| D | janjadi |
| A | janjad |
| V | janjadi |
| L | janjadi |
| I | janjađu / janjadi |
Definicija
| 1. | mlado od ovce i muflona |
| 2. | pren. krotka, mirna osoba |
Sintagma
∆ žrtveno janje onaj koji biva proglašen krivcem kako bi se prikrila krivnja drugih
Frazeologija
⃟ umiljato janje dvije majke siše 1. ljubazan čovjek na svim će stranama naići na dobru volju 2. iron. tko se zna dodvoravati, izvući će korist s raznih strana
Onomastika
♦ pr. (nadimačka, v. i jaganjac, Janja, Agneza): Jánjac (Pokuplje), Jánjak, Janjátović (390, Lika, Banovina), Jȁnjčec (Zabok), Jȁnje (Slavonski Brod), Jànječić (180, Zagreb, Velika Gorica), Jànješić, Jànjetić (Opatija), Janjétović (190, Banovina), Jánjić (1220, Kordun), Jànjīš (120, sred. Dalmacija)
Etimologija
✧ prasl. * (j)agnę (stsl. agnę, rus. jagnënok, polj. jagnię) ← ie. *h2egwnos (lat. agnus, grč. amnós)
