jȁmčiti
jȁmčiti (što, za što) nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -čēći, gl. im. -čēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| jamčiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | jamčim |
| 2. | jamčiš |
| 3. | jamči |
| množina | |
| 1. | jamčimo |
| 2. | jamčite |
| 3. | jamče |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | jamčit ću |
| 2. | jamčit ćeš |
| 3. | jamčit će |
| množina | |
| 1. | jamčit ćemo |
| 2. | jamčit ćete |
| 3. | jamčit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | jamčah |
| 2. | jamčaše |
| 3. | jamčaše |
| množina | |
| 1. | jamčasmo |
| 2. | jamčaste |
| 3. | jamčahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | jamčio sam |
| 2. | jamčio si |
| 3. | jamčio je |
| množina | |
| 1. | jamčili smo |
| 2. | jamčili ste |
| 3. | jamčili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam jamčio |
| 2. | bio si jamčio |
| 3. | bio je jamčio |
| množina | |
| 1. | bili smo jamčili |
| 2. | bili ste jamčili |
| 3. | bili su jamčili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | jamči |
| množina | |
| 1. | jamčimo |
| 2. | jamčite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| jamčeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| jamčio, jamčila, jamčilo | |
| jamčili, jamčile, jamčila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| jamčen, jamčena, jamčeno | |
| jamčeni, jamčene, jamčena | |
Definicija
| 1. | a. biti ili služiti kao jamac b. potvrđivati trajnost čega [to vam jamčim] c. dati jamčevinu |
| 2. | dati obećanje [jamčim vam da se to neće ponoviti] |
Etimologija
✧ vidi jámac
