jȁhati
jȁhati (, što, koga) nesvrš. 〈prez. jȁšēm, imp. jȁši, pril. sad. jȁšūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| jahati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | jašem |
| 2. | jašeš |
| 3. | jaše |
| množina | |
| 1. | jašemo |
| 2. | jašete |
| 3. | jašu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | jahat ću |
| 2. | jahat ćeš |
| 3. | jahat će |
| množina | |
| 1. | jahat ćemo |
| 2. | jahat ćete |
| 3. | jahat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | jahah |
| 2. | jahaše |
| 3. | jahaše |
| množina | |
| 1. | jahasmo |
| 2. | jahaste |
| 3. | jahahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | jahao sam |
| 2. | jahao si |
| 3. | jahao je |
| množina | |
| 1. | jahali smo |
| 2. | jahali ste |
| 3. | jahali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam jahao |
| 2. | bio si jahao |
| 3. | bio je jahao |
| množina | |
| 1. | bili smo jahali |
| 2. | bili ste jahali |
| 3. | bili su jahali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | jaši |
| množina | |
| 1. | jašimo |
| 2. | jašite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| jašući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| jahao, jahala, jahalo | |
| jahali, jahale, jahala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| jahan, jahana, jahano | |
| jahani, jahane, jahana | |
Definicija
| 1. | kretati se u sjedećem položaju na leđima jahaće životinje [jahati konja; jahati bez sedla]; jašiti |
| 2. | razg. pren. provoditi na kome svoju volju, držati koga u podređenu položaju, uspijevati nametati svoje prohtjeve |
| 3. | žarg. vulg. spolno općiti (ob. muškarac u odnosu na ženu) |
Frazeologija
⃟ tri dana jahati (jahanja) 1. mučiti se radom na čemu (čistiti, brusiti itd.) bez pravoga učinka ili uzalud 2. naporno putovati, voziti se predugo neudobnim vozilom
Etimologija
✧ prasl. *jaxati (stsl. ěxati, rus. éxat', polj. jechać) ← ie. *yeh2- (skr. yāti: ide)
