jȅcati
jȅcati () nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| jecati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | jecam |
| 2. | jecaš |
| 3. | jeca |
| množina | |
| 1. | jecamo |
| 2. | jecate |
| 3. | jecaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | jecat ću |
| 2. | jecat ćeš |
| 3. | jecat će |
| množina | |
| 1. | jecat ćemo |
| 2. | jecat ćete |
| 3. | jecat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | jecah |
| 2. | jecaše |
| 3. | jecaše |
| množina | |
| 1. | jecasmo |
| 2. | jecaste |
| 3. | jecahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | jecao sam |
| 2. | jecao si |
| 3. | jecao je |
| množina | |
| 1. | jecali smo |
| 2. | jecali ste |
| 3. | jecali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam jecao |
| 2. | bio si jecao |
| 3. | bio je jecao |
| množina | |
| 1. | bili smo jecali |
| 2. | bili ste jecali |
| 3. | bili su jecali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | jecaj |
| množina | |
| 1. | jecajmo |
| 2. | jecajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| jecajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| jecao, jecala, jecalo | |
| jecali, jecale, jecala | |
Definicija
plakati glasno; jeckati
Etimologija
✧ ≃ jeka, jek, v.
