jèbati
jèbati dv. 〈prez. jèbēm, pril. sad. jèbūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| jebati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | jebem |
| 2. | jebeš |
| 3. | jebe |
| množina | |
| 1. | jebemo |
| 2. | jebete |
| 3. | jebu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | jebat ću |
| 2. | jebat ćeš |
| 3. | jebat će |
| množina | |
| 1. | jebat ćemo |
| 2. | jebat ćete |
| 3. | jebat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | jebah |
| 2. | jebaše |
| 3. | jebaše |
| množina | |
| 1. | jebasmo |
| 2. | jebaste |
| 3. | jebahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | jebao sam |
| 2. | jebao si |
| 3. | jebao je |
| množina | |
| 1. | jebali smo |
| 2. | jebali ste |
| 3. | jebali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam jebao |
| 2. | bio si jebao |
| 3. | bio je jebao |
| množina | |
| 1. | bili smo jebali |
| 2. | bili ste jebali |
| 3. | bili su jebali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | jebi |
| množina | |
| 1. | jebimo |
| 2. | jebite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| jebući | |
| glagolski prilog prošli | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| jebao, jebala, jebalo | |
| jebali, jebale, jebala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| jeban / jeben, jebana / jebena, jebano / jebeno | |
| jebani / jebeni, jebane / jebene, jebana / jebena | |
| 1. | a. (koga) spolno općiti; jebiti b. (se) biti u seksualnom odnosu s kim |
| 2. | pren. a. (se, koga) dosađivati, mučiti, gnjaviti, mrcvariti, umarati [nemoj me jebati!] b. (koga, što) ne obraćati pozornost, potpuno ignorirati [ne jebati ni pet posto] c. ne uvažavati ni najmanje [jebeš to!]; prezirati |