jáviti
jáviti (što, se) svrš. 〈prez. jȃvīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. jȃvljēn〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| javiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | javim |
| 2. | javiš |
| 3. | javi |
| množina | |
| 1. | javimo |
| 2. | javite |
| 3. | jave |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | javit ću |
| 2. | javit ćeš |
| 3. | javit će |
| množina | |
| 1. | javit ćemo |
| 2. | javit ćete |
| 3. | javit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | javih |
| 2. | javi |
| 3. | javi |
| množina | |
| 1. | javismo |
| 2. | javiste |
| 3. | javiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | javio sam |
| 2. | javio si |
| 3. | javio je |
| množina | |
| 1. | javili smo |
| 2. | javili ste |
| 3. | javili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam javio |
| 2. | bio si javio |
| 3. | bio je javio |
| množina | |
| 1. | bili smo javili |
| 2. | bili ste javili |
| 3. | bili su javili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | javi |
| množina | |
| 1. | javimo |
| 2. | javite |
| glagolski prilog prošli | |
| javivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| javio, javila, javilo | |
| javili, javile, javila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| javljen, javljena, javljeno | |
| javljeni, javljene, javljena | |
Definicija
| 1. | usmeno ili pismeno obavijestiti, donijeti vijest, novost, poslati vijest |
| 2. | (se) usmeno, pismeno dati glasa od sebe [javiti se dopisnicom; javiti se telefonom] |
| 3. | pozdraviti (se), pozdraviti koga [javiti se ljubazno] |
Etimologija
✧ vidi jȃv
