gùbiti
gùbiti (koga, što) nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -bēći, gl. im. -bljēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
gubiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | gubim |
2. | gubiš |
3. | gubi |
množina | |
1. | gubimo |
2. | gubite |
3. | gube |
futur | |
jednina | |
1. | gubit ću |
2. | gubit ćeš |
3. | gubit će |
množina | |
1. | gubit ćemo |
2. | gubit ćete |
3. | gubit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | gubljah |
2. | gubljaše |
3. | gubljaše |
množina | |
1. | gubljasmo |
2. | gubljaste |
3. | gubljahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | gubio sam |
2. | gubio si |
3. | gubio je |
množina | |
1. | gubili smo |
2. | gubili ste |
3. | gubili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam gubio |
2. | bio si gubio |
3. | bio je gubio |
množina | |
1. | bili smo gubili |
2. | bili ste gubili |
3. | bili su gubili |
imperativ | |
jednina | |
2. | gubi |
množina | |
1. | gubimo |
2. | gubite |
glagolski prilog sadašnji | |
gubeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
gubio, gubila, gubilo | |
gubili, gubile, gubila | |
glagolski pridjev pasivni | |
gubljen, gubljena, gubljeno | |
gubljeni, gubljene, gubljena |