grúvati
grúvati () nesvrš. 〈prez. grẉvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| gruvati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | gruvam |
| 2. | gruvaš |
| 3. | gruva |
| množina | |
| 1. | gruvamo |
| 2. | gruvate |
| 3. | gruvaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | gruvat ću |
| 2. | gruvat ćeš |
| 3. | gruvat će |
| množina | |
| 1. | gruvat ćemo |
| 2. | gruvat ćete |
| 3. | gruvat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | gruvah |
| 2. | gruvaše |
| 3. | gruvaše |
| množina | |
| 1. | gruvasmo |
| 2. | gruvaste |
| 3. | gruvahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | gruvao sam |
| 2. | gruvao si |
| 3. | gruvao je |
| množina | |
| 1. | gruvali smo |
| 2. | gruvali ste |
| 3. | gruvali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam gruvao |
| 2. | bio si gruvao |
| 3. | bio je gruvao |
| množina | |
| 1. | bili smo gruvali |
| 2. | bili ste gruvali |
| 3. | bili su gruvali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | gruvaj |
| množina | |
| 1. | gruvajmo |
| 2. | gruvajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| gruvajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| gruvao, gruvala, gruvalo | |
| gruvali, gruvale, gruvala | |
Definicija
razg. ekspr., v. grunuti
